4. February 2022. • KREATIVA

ZAVRZLAME S ILUSTRACIJAMA ili PUSTITE ILUSTRATORA DA RADI SVOJ POSAO

Kaže (skraćena) definicija da je umjetnička ilustracija crtež ili slika koja tumači, dopunjuje ili ukrašava neki tekst. Postoji i dokumentarna ilustracija, kao što su realistični crteži biljaka u enciklopediji ili slikovno uputstvo za upotrebu perilice rublja, no ovdje ćemo se baviti umjetničkom ilustracijom.

U današnje vrijeme kad smo svi izbombardirani informacijama, kad nas napadaju s plakata, letaka, ekrana svih vrsta, zvučnika i koječega drugoga, prosječan čovjek smanjio je vrijeme koje posvećuje svemu tome. Ako u par sekundi ne uspijete uhvatiti nečiju pažnju, male su šanse da će vaša informacija ili poruka doći do tog prosječnog konzumenta. Tu dolazimo do važnosti ilustracije. Kao što izreka kaže “slika govori tisuću riječi”. Ilustracijom možete vrlo brzo prenijeti poruku, ali i stvoriti emociju koja ide uz tu poruku. Doslovno je dovoljan jedan pogled na ilustraciju, da se kod onoga koji gleda stvori određena emocija. Nije bitno je li ta emocija proizvedena bojom, oblikom, kompozicijom ili nečim drugim. Zato bi ilustracija trebala biti važno oruđe u današnjem svijetu.

Čemu služi ilustracija?

No, prosječan građanin Republike Hrvatske nije baš upoznat s ilustracijom, i ne razumije što je to ilustracija i čemu služi. Govorim iz vlastitog iskustva i ovu ću tezu ilustrirati dijalogom kojeg sam vodio više puta.

– Što vi radite? – bijah upitan.

– Bavim se ilustracijom. – odgovorim pristojno.

– A! Znači vi ste dizajner. – zaključi moj sugovornik sasvim krivo.

Ovakve razgovore sam vodio s ljudima kojima ilustracija, dizajn i likovnost općenito nije struka. No, to ne umanjuje poraznost činjenice da većina naših odraslih obrazovanih sugrađana nema pojma što je ilustracija, niti gdje ju je korisno primijeniti.

I zato ilustratori pola karijere provode objašnjavajući što oni zapravo rade i zašto je to što oni rade korisno u raznim granama poslovanja. Ako mogu biti toliko slobodan da mlađim kolegama dam savjet, ne borite se s takvim vjetrenjačama. Nećete ništa postići osim što ćete se umoriti i dobiti bruh na mozgu.

No, ponekad vjetrenjače napadaju ilustratore i ne možete ih izbjeći. Razgovarajući s raznim urednicima, autorima knjiga te rukovodećim ljudima u izdavaštvu i marketingu, naslušao sam se svega i svačega. Bilo je tu ljudi od kojih sam puno naučio, bilo je onih s kojima sam odlično surađivao, ali bilo je i onih koji su zalutali u branšu i pritom uzrokovali štetu svom proizvodu.

Klijent nije uvijek u pravu?!

Doživio sam prigovor na ilustraciju na kojoj se nalaze “ružni ljudi” i tjeranje da se ilustracija ispravi. Konkretno, ilustrirao sam odlomak iz romana u kojem razgovaraju kralj i prosjak. Na kraju je taj prosjak bio fino obučen, popeglan, počešljan i obrijan i da kralj nije imao krunu na glavi, iz ilustracije bi bilo teško zaključiti tko je tu prosjak, a tko kralj.

Doživio sam i prigovaranje oko boja jer “naš direktor ne podnosi ljubičastu”. Što je do određene mjere legitiman prigovor, ali ne i u situaciji kada se radi o maskoti koja je ljubičasta zadnjih 50 godina.

Najgori primjer za koji znam, na svu sreću dogodio se kolegi, a ne meni, bio je na razgovoru oko ilustriranja udžbenika za osnovnu školu kada je autor udžbenika izjavio da mrzi kad se tekst zagađuje ilustracijama. Baš je upotrijebio riječ zagađuje.

I možeš ti takvom čovjeku pričati da “slika govori tisuću riječi”, da je djeci lakše pojmiti nešto kada to vide i da se nisi ti sam sjetio doći na sastanak, već te pozvao neki urednik koji se drži nekih pravila zanata. Autor te doživljava kao neprijatelja i pokušava ti otežati posao koliko god može, ne razmišljajući o tome da će krajnji korisnik tog udžbenika radi toga biti zakinut i teže naučiti gradivo. Posljedično tome, kad odraste, možda čak i lošije raditi svoj posao.

Suradnicima koji su mi tako pristupali, uvijek sam pričao priču o Quentinu Tarantinu. Dotični, vrlo popularan nagrađivani filmski režiser, nije završio filmsku akademiju. Pohađao je tečaj kod Terryja Gilliama, koji je objašnjavao da se film sastoji od scenarija, glume, režije, rasvjete, scenografije, kostimografije, fotografije, montaže, glazbe… U jednom trenutku, Tarantino je pitao kako da čovjek nauči sve te specifične vještine. Odgovor je glasio – nikako, nađi ljude koji to znaju, objasni im što hoćeš i pusti ih da rade.

Ilustracija kao zanat

S tom sam anegdotom ponekad uspijevao objasniti ljudima koji su naručili ilustraciju da će rezultat biti bolji ako čovjeka koji je ilustrator, puste da ilustrira bez da mu se previše petljaju u posao, jer on o ilustraciji, uz svo dužno poštovanje, zna puno više nego oni.

No, stanje s ilustracijom nije ni blizu loše kao što je sa stripom. Kako sam se ja našao u ilustratorskim vodama, jer se Hrvatskoj vrlo slabo jede od bavljenja stripom, vodio sam i ovakve razgovore.

– Što vi radite? – bijah upitan.

– Ja sam stripaš. – odgovorim pristojno.

– A! Znači radite crtiće. – zaključi moj sugovornik sasvim krivo, a meni eksplodira glava.